Odnos pacijenta i doktora – odnos dugoročnog povjerenja

Odnos pacijenta i doktora bih mogao definirati kao odnos uzajamnog povjerenja i poštivanja. Baš kao što maleno dijete ima potpuno povjerenje u svoju majku čija sama prisutnost djetetu ulijeva sigurnost, mir i ohrabrenje tako pacijent treba vjerovati svom doktoru. S druge strane iskreno vjerujem da doktor to povjerenje opravdava potpunom predanošću svome životnom pozivu, velikom strašću prema svom poslu, discipliniranim načinom života te neprestanim učenjem.  Doktori koji žive svoj poziv u pravilu su viđeni u svojim ordinacijama i salama, a oni koji ih poznaju i susreću često će ih vidjeti kako se i u svoje slobodne trenutke opuštaju proučavajući medicinsku literaturu i knjige. Takav odnos prema struci i ljubav prema poslu me naprosto ispuni divljenjem. Baš takav odgovor doktora na svoj životni poziv ulijeva povjerenje svakom pacijentu.

 No što kada pacijent ima prikriveni strah, nesiguran je u svoju odluku i u samog sebe do te mjere da svoju nesigurnost projicira u nepovjerenje prema doktoru? Osjećaj nepovjerenja u doktora pacijentu govori da nije vrijeme za zahvat već je vrijeme za otvorenu komunikaciju sa doktorom, bližnjima pa i samim sobom. Ukoliko doktor osjeti nesigurnost pacijenta mora s pacijentom otvoreno popričati kako bi se utvrdili uzroci takvog osjećaja. Doktor mora ponekad  biti i dobar psiholog. Možda pacijent nije potpuno  siguran u svoju odluku te ima neke dileme koje se kroz razgovor mogu otkloniti ili razjasniti – što će misliti drugi, strah od zahvata ili kako uskladiti obaveze. Takve dileme kroz iskren razgovor s doktorom mogu ojačati sigurnost u odluku i stvoriti još veće povjerenje u svog doktora ili pacijentu razjasniti da još nije vrijeme za zahvat. Kroz razgovor i otvorenu komunikaciju može se ustanoviti i da pacijent možda ima nerealna očekivanja  o tome što se može postići kirurškim zahvatom. Dok estetska kirurgija može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovanje, otkloni neki nedostatak koji izaziva sram ili učini nešto zbog čega će se osoba osjećati privlačnim svome partneru i dobije vjetar u leđa za neke promjene u svom životu, ipak se neki životni problemi ne mogu otkloniti kirurškim putem. Pacijent s nerealnim očekivanjima traži rješenje na krivom mjestu ili otklanja tek manji problem. Kroz iskrenu komunikaciju doktor može otvoreno i dobronamjerno pacijentu pružiti povratnu informaciju o tome što se može, a što se ne može očekivati od nekog zahvata. Ukoliko pacijent ima fiksaciju i krivu predodžbu o izgledu vlastitog tijela može se dogoditi da nakon odličnog ishoda zahvata nije zadovoljan jer ne vidi svoj izgled realno već malo „pomaknuto“.

Pacijenti koji su u fazi životnih trauma – ljuti, depresivni , iracionalni ili imaju nerealnu sliku o svome tijelu prije zahvata moraju otvoreno pričati sa svojim doktorom jer je moguće da nisu spremni za zahvat. Postoje nezreli obrambeni mehanizmi koje ljudi koriste kako bi umanjili stres u teškim životnim situacijama. Projekcija je obrambeni mehanizam pomicanja vlastite krivice na drugu osobu tako da pacijent koji je ljut zbog nečega u svome životu svoju ljutnju pripiše lošem radu doktora. Također ukoliko se pacijent ne pridržava uputa – puši, pije alkohol, ne koristi preparate koje je doktor propisao i ne dolazi na kontrole, a kasnije posljedice na zdravlje pripisuje doktoru tada opet govorimo o „projekciji“. Ukoliko je pacijent ljut na blisku osobu koja ga je povrijedila, a svoju ljutnju prenosi na doktora kroz arogantno ponašanje onda govorimo o obrambenom mehanizmu koji se zove „premještanje“. Otvorena komunikacija je bitna kako bi i doktor mogao steći povjerenje u pacijenta. Ona je bitna i iz razloga da se razjasne sve, pa i najmanje dileme vezane uz svaki operativni zahvat kako bi pacijent imao potpuno razumijevanje o svim implikacijima operativnog zahvata te kako bi mogao znati što će se dešavati s njegovim tijelom nakon operacije. Bitno je da pacijent razumije kako smo svi mi različiti, pa tako i naša tijela različito reagiraju nakon kirurških zahvata. Kako bi pacijent imao povjerenje u doktora prvo mora imati povjerenje u samoga sebe – biti siguran u svoju odluku te biti disciplinirana i stabilna ličnost. Doktor mora imati osjećaj da mu pacijent vjeruje i da ga poštuje. Mora osjećati da je pacijent iskren i da potpuno otvoreno priča s njim te da je pacijent poslušna, stabilna i disciplinirana osoba koja će se pridržavati uputa i savjeta koji je doktor propisao prije i poslije zahvata te redovito dolaziti na kontrole. Odnos doktora i pacijenta je u biti odnos dugoročnog povjerenja i suradnje pri čemu doktor na povjerenje pacijenta odgovara maksimalnom pažnjom pacijentu, što na kraju rezultira obostranim zadovoljstvom.